Fotografija predstavlja ljudski život, samu suštinu jednostavne egzistencije. Emocije koje se iznose jasno, nadasve prosto i čovek koji ih komplikuje. Sve je onako kako treba da bude u ovom središtu, ali i ništa nije. Paradoks čistog i prljavog, belog i tamnog, sve je nevažno i sklanja se u veliku belinu. Tako će i čovek, po prestanku sveta proći kroz veliku belinu dok ne dođe do novog, možda još većeg paradoksa.
Promena u promeni iz promene.
Novi trenutak, zabeležen drugačijim očima.
Viktorija Ćosić III1
Нема коментара:
Постави коментар